Ne znam kako sam uspeo da se u poslednjih godinu dana, okružim sa toliko loših ljudi. Sada kad sam sam u kući i želim da se vidim sa nekme i razmišljam o tme komi nedostaje, svi ljudi koje želim da zovem su nedostupni iz određenih razloga, sve troje...
A ostali ljudi sa kojima sam imao interakciju u poslednjih godinu i po dana... ili ne mogu da ih zovem zato što im ne smem na oči, ili ne mogu da ih zovem zato što ne mogu da ih gledam... A tako ne mogu da budem sam sada, ne mogu ni na učenje da se koncentrišem jer ne mogu da budem u stanu više, gušim se! Potrebno mi je da se okružim ljudima ponovo, zaista jeste... ne mogu ovako više.
Taman sam mislio da je gotovo sa cigaretama, danas nisam imao potrebu da zapalim ni jednu, ali sada ipak kontam da ću da izađem napolje sam, da kupim cigarete, i šetam se do centra i nazad sam, dok ne popušim celu paklu.
Kako da mi bude bolje ako se ne okružim nečim lepim?
Нема коментара:
Постави коментар