недеља, 3. октобар 2010.

Zašto volim "Seks i grad"

Za sve one koji možda ne znaju, "Seks i grad" je serija koja je počela da se emituje na HBOu kada sam ja imao svega 8 godina. Govori o četiri vremešne dame (devojke u pokušaju) koje super izgledaju, jako se dobro oblače, vrlo su lepih manira, a opet iz nekog razloga usedelice. Može se reći usedelice jer neke od njih ni do kraja drugog filma nisu našle muža, zapravo jedna, no ona je to kao izabrala.

Poenta koju mnogi ljudi ne shvataju a koja je vrlo važna, bar iz moje perspetkive, je detabuiziranje seksa i predstavljanje muško-ženskih odnosa na pravi način. Verujte mi, one ne preteruju. Svako ko sa svojim prijateljima i prijateljicama priča o "privatnim" temama, zna koliko smešnih stvari može da se desi u krevetu a i van njega. Eto, ja sam saznao od svoje drugarice da je upropastila sebi šansu za savršeno veče tako što je rekla liku "Svu me izgriza!" Go figure that one out... 

Pre svega veze. Walt Disney, Hallmark, (latinoameričke) sapunice i slične pojave su se svojski potrudile da izgubimo iz vida kako zapravo izgledaju stvaran život, muškarac, žena i veza, sve sa namerom da nam povade iz novčanika poslednji dinar na glupe i besmislene čestitke, bukete cveća, bombonjere, šampanjce i ostale nazovi "afrodizijake". Šta je ženi potrebno od muškarca, kako se postaviti, gde povući granicu? Ova serija vam omogućava da se identifikuju sa jednom od 4 prilično različite žene i da na taj način pokušate da odgonetnete gde su i same grešile u odredjenim situacijama tokom svoje istorije seksualnih i romantičnih fejlova.

Seks. Ovo je bila prilično zabranjena tema u licemernim SAD čak i posle "Seksualne revolucije" šezdesetih godina. Seksualnost, iako vrlo važan deo identiteta, bivala je tabuizirana i smatrala se nečim vrlo privatnim i vrlo sramnim za iznošenje. Scena u kojoj se Samanta, sa sve krevetom i ljubavnikom na njoj pomera po čitavoj prostoriji je definitivno razbio tu paradigmu. Danas žene (pa i muškarci) širom sveta, mnogo lakše i otvorenije pričaju o svojoj seksualnosti, svojim seksualnim potrebama i preferencijama zahvaljujući, izmedju ostalog, i ovoj seriji :) Pored klasičnih tema o seksu, postojale su i one druge. Bilo je tu i korišćenja seksualnih pomagala, veza sa mladjim muškarcima, veza sa nižim muškarcima, homoseksualnih veza, transrodnih i transseksualnih likova i tome slično. Sve u svemu, "Seks i grad" nije zaobišao ni jednu, sasvim neopravdano tabuiziranu, temu o seksu i hvala mu na tome.

Pored seksa i romansi, "Seks i grad" propagira i stil, bogatstvo, sponzoruše čak. Pa dobro, ništa na svetu nije savršeno. Možemo biti licemerni i zamerati mu na propagiranju ovih "pogrešnih" vrednosti zato što smo siromašni, a potajno sanjamo o svemu tome, ali što se mene tiče, oproštene su mu sve negativne poruke, jer su one pozitivne na mestu, duhovite i vickaste. "Seks i grad", sve što vam treba da se iščupate iz depresije i kažete sebi "Ja sam pička kosmička" kad stanete pred ogledalo.

Sve što za početak treba da znate o autoru

Zovem se Aleksandar, imam 20 godina i studiram. Sticajem okolnosti rodjen sam i odrastao u Beogradu, za šta mislim da nije nikakva čast, prilika ni uspeh... Štaviše, mislim da me je to dosta razmazilo.

Odrastao sam u porodici koja ni po jednom kriterijumu nije obična, vaspitao praktično sam sebe i izašao kao potpuni misfit iz cele priče. Iako sam vrlo neuobičajen vrlo se lepo uklapam u svoje okruženje zato što nemam barijere u komunikaciji ni sa onim najnižim a ni sa onim najvišim intelektualnim slojevima društva.

Ono što jako volim kod sebe jeste moja sposobnost da me zabole za razne stvari koje se oko mene dešavaju, a takodje i moja sposobnost da se vrlo unesem u neke najgluplje i najnebitnije probleme svakodnevnice.

Psiholozi su mi rekli da sam natprosečno inteligentan. To me je dosta sjebalo u životu. Često umislim, potpuno neopravdano, da je taj moj slabo natrprosečni IQ dovoljan da položim ispit, shvatim poentu, pobedim u debati i onda uložim znatno manje napora u obavljanje zadatka od nekoga ko je na primer nižeg IQa od mene.

Do prekjuče sam mislio da sam spešl, da svi samo na mene čekaju i da im se lica ozare kada me vide. WRONG
Toliko o mojoj natprosečnoj inteligenciji. Mada ko zna, možda se to može pripisati mojoj narcisoidnosti i mom nedostatku životnog iskustva.

Volim da bežim od stereotipa. Nekada imam osećaj da odredjene stvari radim drugačije samo zato što ih svi rade na isti način. Isto važi i za ukus za muziku, filmove, knjige... prosto volim da budem spešl. Blame it on my gran'ma. Od uvek je volela da mi govori "Moj nabolji, moj najlepši, moj najpametniji dečko..." Jebiga, imao sam mnogo malo godina da bih shvatio da nije u pravu i sada sam rob starim navikama. Volim da sam spešl.

I volim da pišem. Eto, možda neke od mnogih baljezgarija koje mi prodju kroz glavu završe i na ovom blogu i zainteresuju neke od vas. Možda postanem zaista spešl.

Toodle-oo!